Obavezne smjernice

“Interna revizija je nezavisno, objektivno uvjeravanje i aktivnost konsaltinga osmišljena da doda vrijednost i poboljša poslovanje organizacije. Ona pomaže organizaciji da ostvari svoje ciljeve uvodeći sistematičan, disciplinovani pristup procjenjivanju i poboljšanju efektivnosti upravljanja rizikom, kontrola i korporativnog upravljanja”.

Etički kodeks navodi načela i očekivano ponašanje pojedinaca i organizacija u vršenju interne revizije. On opisuje minimalne zahtjeve kod izvršenja i očekivano ponašanje internih revizora.

Svrha Etičkog kodeksa Instituta internih revizora je promovisanje etičke kulture u struci interne revizije.

Etički kodeks je neophodan i primjeren struci interne revizije, budući da je zasnovan na povjerenju u njeno objektivno uvjeravanje o korporativnom upravljanju, upravljanju rizikom i kontrolama. Etički kodeks Instituta internih revizora proširuje Definiciju interne revizije i uključuje dvije osnovne komponente:

1. Načela koja su važna za struku i praksu interne revizije.
2. Pravila ponašanja koja opisuju očekivane norme ponašanja internih revizora. Ta pravila služe kao pomoć u tumačenju Načela u svrhu praktične primjene i namijenjena su za usmjeravanje etičkog ponašanja internih revizora.

Pojam „interni revizori“ odnosi se na članove Instituta, nosioce ili kandidate za profesionalne sertifikate Instituta internih revizora i one koji pružaju usluge interne revizije onako kako su one definisane Definicijom interne revizije.

Primjenjljivost Etičkog kodeksa:

Pricnipi Etičkog kodeksa:

Osnovni principi profesionalne prakse interne revizije, uzeti kao cjelina, artikuliraju efikasnost interne revizije. Da bi se funkcija interne revizije smatrala djelotvornom, svi principi treba da budu prisutni i da djeluju efikasno. Način na koji interni revizor, kao i aktivnost interne revizije, demonstrira postizanje osnovnih principa, može se prilično razlikovati od organizacije do organizacije, ali neuspjeh u postizanju bilo kojeg od principa implicira da aktivnost interne revizije nije bila tako efikasna kao što bi mogla biti u postizanju misije interne revizije (vidi Misija interne revizije).

Interna revizija:

1. Demonstrira integritet;
2. Demonstrira kompetentnost i dužnu profesionalnu pažnju;
3. Objektivna je i ne podliježe neprimjerenim uticajima (nezavisna je);
4. Usklađuje se sa strategijama, ciljevima i rizicima organizacije;
5. Adekvatno je pozicionirana i ima odgovarajuće resurse;
6. Demonstrira kvalitet i kontinuirano unaprijeđenje;
7. Efektivno komunicira;
8. Obezbjeđuje uvjeravanje zasnovano na riziku;
9. Pronicljiva je, proaktivna i usmjerena na budućnost;
10. Promoviše unapređenje organizacije.

Svrha Standarda je da:

• Vode poštovanju obaveznih elemenata Međunarodnog okvira za profesionalnu praksu interne revizije.
• Obezbijede okvir za obavljanje i promovisanje širokog spektra mogućnosti za dodavanje vrijednosti putem usluga interne revizije.
• Utvrde osnov za ocjenu rada interne revizije.
• Podstiču unaprijeđenje organizacionih procesa i operacija.

Standardi su skup, na principima zasnovanih, obaveznih zahtjeva koji se sastoje od:

• Izjava o osnovnim zahtjevima za profesionalnu praksu interne revizije i procjenu efektivnosti učinka, internacionalno primjenljivih, na organizacionom i pojedinačnom nivou.
• Tumačenja koja pojašnjavaju termine ili pojmove u Standardima.

Standardi, zajedno sa Etičkim kodeksom, obuhvataju sve obavezne elemente Međunarodnog okvira profesionalne prakse (MOPP). Otuda usaglašenost sa Standardima i Etičkim kodeksom pokazuje usaglašenost sa obaveznim elementima Međunarodnog okvira profesionalne prakse.

Standardi koriste termine koji su specifično definisani u Rječniku. Kako bi se Standardi razumjeli i ispravno primjenili, neophodno je u obzir uzeti specifična značenja iz Rječnika. Pored ovoga, u Standardima se koristi glagol „morati” da precizira bezuslovni zahtjev i glagol „trebati” tamo gdje se usaglašenost očekuje, osim tamo gdje, prilikom profesionalnog rasuđivanja, okolnosti opravdavaju odstupanje.

Standarde čine dvije glavne kategorije: Standardi karakteristika i Standardi izvođenja. Standardi karakteristika bave se karakteristikama organizacija i pojedinaca koji obavljaju internu reviziju. Standardi izvođenja opisuju prirodu interne revizije i obezbjeđuju kvalitativne kriterijume na osnovu kojih se može mjeriti učinak usluga. Standardi karakteristika i Standardi izvođenja primjenjuju se na sve usluge interne revizije.

Standardi primjene proširuju Standarde karakteristika i izvođenja tako što obezbjeđuju zahtjeve koji su primjenljivi na aktivnosti vezane za usluge uvjeravanja (A) ili konsaltinga (C).

Usluge uvjeravanja uključuju objektivnu ocjenu dokaza od strane internog revizora radi obezbjeđenja mišljenja ili zaključaka o entitetu, operaciji, funkciji, procesu, sistemu ili drugim predmetima ocjenjivanja. Prirodu angažmana uvjeravanja određuje interni revizor. Učesnici usluga uvjeravanja su, uopšteno gledano, tri strane: (1) lice ili grupa direktno povezana sa entitetom, operacijom, funkcijom, procesom, sistemom ili drugim predmetom – vlasnik procesa, (2) lice ili grupa koja daje ocjenu – interni revizor i (3) lice ili grupa koja koristi ocjenu – korisnik.

Usluge konsaltinga su po svojoj prirodi savjetodavne i u načelu se obavljaju po posebnom zahtjevu klijenta angažmana. Priroda i obuhvat usluga konsaltinga predmet su dogovora s klijentom angažmana. Usluge konsaltinga u načelu uključuju dvije strane: (1) osobu ili grupu koja nudi savjet – internog revizora i (2) osobu ili grupu koja traži i prima savjet – klijenta angažmana. Prilikom pružanja usluga konsaltinga interni revizor treba da sačuva objektivnost i ne treba da preuzima na sebe odgovornosti rukovodstva.

Standardi se primjenjuju na interne revizore i na aktivnost interne revizije. Svi interni revizori polažu račun za postupanje saglasno Standardima u dijelu koji se odnosi na individualnu objektivnost, stručnost i dužnu profesionalnu pažnju i Standardima koji se odnose na izvršavanje njihovih poslovnih obaveza. Dodatno, izvršni rukovodioci revizija polažu račun za ukupnu usaglašenost sa Standardima.

U slučaju da zakoni ili propisi zabranjuju internim revizorima ili aktivnosti interne revizije postupanje u skladu sa određenim dijelovima Standarda, potrebna je usaglašenost sa ostalim djelovima Standarda, kao i odgovarajuća objelodanjivanja.

Ako se Standardi koriste zajedno sa zahtjevima koje propisuju druga mjerodavna tijela, interna revizija u svojim izvještajima, po potrebi, može navesti i korišćenje drugih zahtjeva. Ukoliko interna revizija saopštava usaglašenost sa Standardima u slučajevima gdje postoje nesaglasnosti između Standarda i drugih zahtjeva, interni revizori i aktivnost interne revizije moraju biti usaglašeni sa Standardima i mogu biti usaglašeni i s drugim zahtjevima ukoliko su oni stroži.